Heretik Među Prsatim Nimfama

09.05.2010.

pantomimsko polje u

proljece. sunce istjece iz monitora. nepostojanje afrikata mi strasno ide na zivce. sakati mi izricaj pa mi se misli cine plicim, a nepristupacnijim. imam nove navike. ne postojim bez navika. samo jos treba da ih demistifikujem. rutina je lijenost. rutina je i beskonacnost mogucnosti. podvala je sve sto zovu odlukama, a cilj je sve sto smatraju nedostiznim. i nije to sve vazno, nego... cudno je sto ne umijem vise da se igram sa sobom. obrglila me neka sumorna, memljiva i naporna posast, neintuitivni bi rekli dosada, zlonamjerni apatija, a ja ne umijem da se kategorisem pa cu da budem prosta -  nedovoljnost.

a opet, proljece je i kad je mrak. i kad zuji tisina. i kad Mnozina biva jednina.

                                                                                       

                                                          danas u  sarajevu,

                                                        na parketu

                                 jedne sobe u vecer,

 ne desi se nista narocito.

 

19.04.2010.

:)

17.04.2010.

ne,

... ne zatvaram oči, ali neću da vidim ono što ne želim.

06.04.2010.

hmm,

if you want a happy ending, that depends, of course, on where you stop your story...

I ... drag my myth around with me

03.03.2010.

mjehurići sa neprobojnim opnama padaju na grad...

 

produbljuju mi se rupice u obrazima od ubijenog osmijeha dok mijesim glavom vazduh izbjegavajući oblake dima i mislim kako svakako činim da bude što nikako ne želim...

26.01.2010.

je'l

animalnost, frcanje košpica iz crvenih lubenica, mazohistička strast i

 zdrav razum, tepajuća zrelost, kriške intime, emocionalna ispunjenost

- nikad ni kod koga ne idu zajedno u istoj vezi kako treba

                                      ?

07.01.2010.

h.k.

... pričao je ozbiljno i iskreno, kao da smo svi otvoreno čovječni kao on, a ne sjebani, uzdržani i pritvorni.

kada je bio ushićen, ekstaza je igrala na njegovom licu kao sunce na ogledalu. živio je okrenut prema svijetu, prema ljudima, i njegovo lice je uvijek bilo prijatan prizor, jer nikada nije pokazivalo dosadu i umor. nije dozvoljavao svijetu da ga smara. i umio je da priča...

njegove priče nisu bile samo neodređeno odobravanje ili neodobravanje ili izlivi velikih emocija. ne. te emocije su sadržavale činjenice, čvrste i jestive kao hljeb.

                                                                            * * *

05.01.2010.

aha.

bjes se puši iz tamnih vilajeta jednog ženskastog i rozkastog krvotoka. derem laktove o tjeskobne zidove svakodnevnice. ne ostaju tragovi. nemam načine i imam razloge.

 ko sam zbog koga? raskvašene konkluzije apatično cure niz dostojanstvene odluke.

nemam dara da se povedem kaldrmama svojih želja.

"budi sretna

i ne kaki"    - kaza mi se sad na msn-u...

17.12.2009.

h.k.

ljudi ne vole da previše uživaš; smatraju da to ne valja za tebe. možeš da počneš da priželjkuješ to sve vrijeme. kako je nemirna želja! taj đavo nikad ne spava i nema mira. želja je bezobrazna i nije u skladu sa našim idealima, zbog čega su nam upravo toliko i potrebni. želja se ruga svim ljudskim težnjama i čini ih vrijednim. želja je prvobitni anarhista i tajni agent - nije čudo što ljudi žele da je zarobe i drže na sigurnom. i baš kad pomislimo da smo podjarmili želju, ona nas iznevjeri ili nas ispuni nadom. želja me nasmijava, zato što pravi budalu od svih nas. pa ipak, bolje biti budala nego fašista.

 

želim da znaš da ću uvijek razumijeti sve naše želje, da ću lutati sumnjivim putevima zarad ideala, da ću paziti da ne ulazim u tvoj subjektivitet i da ću očekivati da ćeš znati i bolje od mene kako da sačuvaš integritet moje ličnosti.

15.12.2009.

na satu trica i

ja sam prosta duša.

ne znam da se inatim.


Noviji postovi | Stariji postovi






Myspace Layouts

41532